11
Jun
2015
Pismo trudnice Ivanke Škrabec Natisni
Prispeval Roman Leljak   
Četrtek, 11 Junij 2015 08:48

Još nekoliko sati i bit će kraj moga života. O, Bože, o žalosna majko, majko moja!

Ti znaš da umirem nevina, kao što je umirao tvoj sin.

            O, moje dijete, moj nježni anđele! Kako bih voljela vidjeti tvoje nasmijano lice, koje bi me razveselilo. O, moje dijete, moj nježni, bijeli cvijete!         

           Nikad ne ću vidjeti tvoje bijele ručice. Nikad mi ne ćeš uzvratiti nježni zagrljaj. Nikada te ne ću moći stisnuti na svoje srce, premda si tako blizu. Nikada, moje dijete! Tamo negdje u zagrljaju šume, naš će biti dom, krasit će ga proljetno cvijeće.

            Moja usta nikad ti ne će pjevati uspavanku. Tvoja postelja bit ću ja,

premda hladna i tako tvrda. Grane iznad nas pjevat će ti uspavanku.

A ti, samo mirno spavaj, dijete moje! Blizu si mog srca, koje te mnogo voli,

na žalost, premda te ljubim, od smrti, koja nas čeka, ne mogu te spasiti.

            Samo mirno spavaj! Ne možeš slutiti što te čeka. Sa mnom ćeš umirati,

kao i ja u mislima s tobom. I tada će biti kraj stradanja i muke, naše borbe.

Zajedno ćemo poći k Bogu.

            Kad sam te prvi put osjetila, osjetila sam tvoj nemir, počela sam

sanjati, kako ću te prvi put donijeti u Božju blizinu, da te oblije krsna voda.

Nažalost, oblit će te moja krv. S majčinom krvlju pune ljubavi bit ćeš kršten. 

Gledala sam te kako se prvi put klanja Kristu u hostiji.

Na žalost. Moje tijelo će ubrzo biti ciborij. Ti moje dijete, pa hostija u njemu.

            Iz moga ciborija uzet će te ruka puna ljubavi, položit će te u svoje

božansko srce …

           Tada, dijete moje, prvi put ću te vidjeti, o moj nježni anđele, ondje ću

vidjeti tvoje lice.

           Tamo ćeš prvi put vidjeti svoju majku i prvi put izgovorit ćeš:

                                              - O, Mama! -

alt

Zadnjič posodobil Petek, 26 Junij 2015 10:40