Knjige v pripravi
_________________________
_________________________
Največje
skrivnosti
udbe
_________________________
UDBA
- Ali je Kučan vedel, da je Silvo Gorenc 1972 ugrabil in likvidiral Stjepan Crnogorca?
- Zakaj je 1975 umrl Nikica Martinovič gospod Zemljarič?
- UDBA je 1966 leta postavila bombo v Pliberku.
- UDBA je 1967 odigrala atentat na Tita na Dunaju.
Knjigo dobite na vseh Petrolovih bencinskih servisih.
Knjiga je dobavljiva tudi v hrvaškem jeziku.
Cena samo 17,90 €.
Z nakupom knjig mi pomagate pri raziskovanju.
Hvala.
Naročila:
roman@leljak.si
telefon: 051603686
Društvo OZNA
Obrazec za prijavo
09 Nov 2013 |
|
Na tiskovni konferenci sem v Ljubljani povedal naslednje. Govoril sem v slovenščini. Prevod pa je naredila hrvaška televizija. V Sloveniji je bilo malo mojih besed objavljenih. Upam, da lahko objavim v hrvaškem jeziku.
Godine 1972. je slovenasku odnosno jugoslovensku UDBU vodio Silvo Gorenc. Sve tamo do 1974. Još danas je veoma aktivan. U novinama možemo čitati, da se uključuje u aktalni politički rad. U ovom predmetu tada je bio zadužen pomočnik načelnika slovenačke Udbe Janeza Zemljariča, Boris Žunič. Stanuje ovdje u Ljubljani u nama susjednoj ulici Valvasorjeva br. 3. Načelnik sekreterijata za unutarnje poslove u Sloveniji bio je 1972 . Marjan Orožen. Koliko mi je poznato, sva trojica su još uvejek živi. Svi su stari oko 85 godina. Mora nam biti jasno, da je tada načelnik sekretarijata za unutranje poslove imao potpune druga ovlaštenja nego što jih ima današnji ministar unutranjih poslova. Imao je mogućnost direktnog uključivanja u operativne poslove i operativno je odlučivao o konkretnim radnjama, znači o svakoj akciji je odlučivao. To je danas promenjeno. Stjepan Crnogorac je rođen 07.12.1946. u selu Soviči kod Gruda u Bosni i Herzegovini. Tu su dvije njegove fotografije. Desna je kasnije upotrebljena za kidnapovanje. Da sam došao do svega što ću danas reči, počeo sam raditi na četri operativne akcije, čija se dokumentacija nalazi u Arhivu Republike Slovenije. To su kutije 1160, 1161 i 1162 u kojima se nalaze četiri skupine podataka, koje su nazvane kao operativna akcija »Raduša«, »Venera«, »Duet«, a jedna do četiri operativne akcije je »Pero«. Sve četri akcije u biti govore kako je slovenska Udba bila uključena 1972. godine kad je 19 pripadnika Hrvatskog revolucionarnog bratstva upalo preko Mute u Jugoslaviju i koji su kasnije likvidirani na području Bugojna. Više o tome će vam kasnije govoriti Bože Vukušić. No i kada sam gledao tu arhivsku građu, našao sam ovu putovnicu. Sam sebe sam pitao kako to da se potovnica, originalna, koja nije poništena, nalazi u arhivskoj građi. Zašto i na koji način? Znao sam da to nije u redu. Sama putovnica izgleda nekako »normalno«, izdata na ime Marko Golac, putovnica je u biti onakva kakve svi poznajemo iz vremena Jugoslavije. Malo mi je i smetalo to, da kao što vidite ime Marko Golac nije upisano ravno sa crtom u putnom listu. To mi je bilo malo sumljivo, ali s obzirom na godine u kojoj je nastala i to je bilo moguće. I datum rođenja, 7.12.1946. u Brežicama, mi nije ništa značilo. Ali svejedno sa taj dan pozvao Božu Vukušića i pitao ga da li mu nešto znači ime Stjepan Crnogorac. Da, da, bio je njegov odgovor. I onda sam provjerio i utvrdio, da se je naš Marko Golac rodio tačno istog datuma kao i Stjepan Crnogorac. I tada mi je bilo jasno da se radi o čovjeku za kojeg u Hrvatskoj imaju podatak da je nestao 02.07.1972. godine u Salzburgu. Tad mi je bilo jasno da je to baš Stjepan i da je taj čovjek doveden u Sloveniju. Dalje u istoj kutiji nađem bankarsku knjižicu iz Salzburga, Sparkasse, kako god da se je tada nazivala. Knjižica je također bila u originalu. Na knjižici je upisan pozitivan saldo u visini 30.000 šilinga. Tada to nije bilo malo novca. Pozitivan saldo ovdje vidite. Zadnji put je 12. 06. položio 2000 šilinga. U kutiji ima mnogo originalnih dokumenta, što sve ukazuje na to da je nekomu to oduzeto i nikad vraćeno. U daljem radu sve je bilo jasnije što se desilo. Najprije mi je Bože Vukušić potvrdio da je slika na pasošu veoma slična Stjepanu Crnogorcu. Mi tada nismo imali sliku bolje izrade, i u Hrvatskoj je Bože nije posedovao. Bilo mi je to i normalano. Nisu imali njegove slike, jer su ga samo pratili. To da su ga pratili se jasno vidi iz mnogo zabilješki o njegovom nadzoru, koje su u arhivskoj građi. Prvi momenat sam mislio, da su u Sloveniji našli fotografiju njemu slične osobu, stavili je u putovnicu da bi ga mogli dovesti ovamo. Kad smo u daljem radu upoznali i sestru i brata Stjepana Crnogorca i došli do originalne fotografije, tada nam je bilo jasno da je fotografija u putovnici ipak bila orginalna. Tu je jedan dokumenat koji ubojstvo povezuje s operativnim akcijama Udbe – »Raduša«, »Venera«, »Duet«. Slovenska služba o samom predmetu podnosi izvještaj u Beograd. Sljedeći dokumenat koji me je iznenadio je ovaj ovdje, slabo se vidi, pročitat ću vam. Boris Mužič piše Gorenc Silvu, da je akcija vani uspjela, da je potrebno da sad plati dogovorenih 20.000 dolara američkih i 60.000 novih dinara, da isplate saradnike Udbe. U tom dokumentu, vidite, navedeno je i devet saradnika Udbe, što u biti znači da kidnapiranje nisu izvršili operativni radnici zaposleni u Udbe nego suradnici Udbe. Tri saradnika Udbe – »Bilič«, »Kovač«, »Željko«, to su kodna, tajna imena suradnika, za koje još ne znamo točno njihova prava imena. Oni su dana 03.07. došli u stan u Salzburgu gde je stanovao Stjepan i probudili ga, predstavili se kao austrijska policija i rekli mu da će ga odvesti na austrijsku policijsku stanicu. Vani su još troje saradnika Udbe čekali u osiguranju -, to je bila saradnica »Špela«, »Branko« i »Boris«. Za troje suradnika koji su bili u osiguranju, oko same zgrade, poznato mi je da su ta tri saradnika ključna u takvoj operativnoj akciji, koji su morali veoma poznavati sam kraj i ljude, i samog Stjepana, da bi mogli odmah reagirati, kad bi prepoznali poznatu osobu, koja bi mogla doći u posjetu i slično. Postojala su još tri suradnika, takozvani opserveri, koji su iz daljine 300 do 500 metara samo posmatrali i pristupli bi u pomoć ako bi zatrebalo. Po dolasku, saslušanju Stjepana Crnogorca ovdje u Sloveniji, naime u arhivskoj građi postoji preko 200 strana osobne izjave Stjepana Crnogorca. Po samom rukopisu stekao sam utisak da se Stjepan nije bojao za svoj život, pisao je veoma mirno. Nadao se, da će se dogovoriti, da će započeti legalni postupak protiv njega. No u zadnjem djelu izjave on sam Udbi opisuje kako su ga kidnapirali. Znači napisao je da je rano ujutru došlo troje ljudi, da je jedan bio debeo i bez kose, da su mu rekli da će ga odvesti na austrijsku policijsku stanicu. No on već u tom dijelu piše da mu je sve skupa bilo sumljvo, jedan od troje je držao ruku u džepu i bio malo naervozan, obično policajci nisu takvi, ali je svejedno vjerovao i ušao sa njima u kola. Kad su krenuli, treba još reči da su mu već u stanu stavili lisice, odmah je primjetio da smjer vožnje nije u pravcu austrijske policijske stanice, primjetio je da se je šofer izgubio, no tada mu je postalo još sumljivije i kad su vidjeli da su krenuli prema Villachu, prema Sloveniji, ne znam, da li je tada već bio autoput, tada mu je već bilo potpuno jasno da ti ljudi nisu austrijski policajci, nego slovenska Udba. Malo prije granice kod Villacha dali su mu nešto da popije, tada je zaspao i probudio se kod Ljubljane. Za sam prelazak granice upotrijebili su putovnicu na ime Marko Golac. Pztovnicu sam provjerio i službeno, osoba na ime Marko Golac nikad nije postojala u Sloveniji. Ta izjava je ovdje i svi novinari je mogu dobiti na stik. Ovdje vidite putni list na ime Marko Golac, rođen 07.12.1946. i pored njega sliku Stjepana Crnogorca koji je takođe rođen 07.12.1946. Na pitanje odakle im slika, za sada dijelim mišljenje s Božom, verovatno je sam Stjepan poslao sliku doma u Hercegovinu i vjerovatno je Udba u njegovom rodnom kraju izvodila tajnu kontrolu poštanskih pošiljaka. Druga mogućnost, danas noću sam ponovno gledao papire, poslano je pismo i iz foto ateljeja iz Salzburga, i moguće je da je saradnik u tom foto ateljeju dobio sliku. Moguće je da je i tamo pregledana pošta. No kako god, Udba je došla do fotografije i upotrijebila je za putovnicu. U arhivu je sve očuvano, to što sam tu naveo. No najbitnije je da je očuvan i tonski zapis, očuvane su tri kasete, posebne, mislim, da od »nagre«, za tadašnje godine veoma moderan snimač. Na toj traci je snimljeno njegovo saslušanje. U ovom momentu se traka u Sloveniji transformira u digitalni oblik i mislim da ćemo sljedeći tjedan već moći slušati njegov razgovor. Saslušanje je u glavnom vodila slovenačka Udba. Bio je barem u jednom djelu prisutnan i načelnik Udbe za Bosnu i Hercegovinu. Znači od tamo od kuda je po mjestu rođenja bio i sam Stjepan. U postopku austrijski organi progona morat će pored dokaza koje ste danas vidjeli, morat će saslušati i dobiti informacije od svih pripadnika slovenske Udbe koji su 1972. radili na području Austrije. To su uglavnom operativni radnici Udbe sa područja Slovenjgradca, Maribora i Kranja. U prijedlogu za istragom koji je već u većem dijelu predat austrijskoj policiji, sva ove osobe koje vidite, i još na drugoj stranici, svi oni su aktivno sudjelovali u ovom slučaju, imali su svoje suradnike u Austriji, i svi oni o toj akciji 1972. znaju mnogo. To znači da objava tog spiska Udbaša i informacija da će se ponovno otvorit slučaj u Austriji, i novinari kad objavite sva njihova imena, to vjerojatno znači kraj njihovih dolazaka na austrijsku stranu. Ne vjerujem da će i po nalogu austrijske policije biti saslušani ovdje u Sloveniji. Moguće je jedino da budu saslušani u Austriji. A to je postupak koji će se tek odvijati. Ja osobno nisam imao mogućnosti, privatni sam istraživač, da bih mogao provjeriti sva te osobe, da li su žive. No, s obzirom na vrijeme događaja i njihove godine, vjerujem da je većina još živa. Iz redovnog istraživačkog rada, susrečem se sa tim imenima i znam da su u većini živi i primatelji su posebnih penzija. U Sloveniji malo više zbog »zasluga«. Pošto sam već u novina pročitao da se pominje i Milan Kučan, htio bih kazati, da odgovorim na pitanje da li je Milan Kučan znao za taj slučaj likvidacije - Milan Kučan je od godine 70-te primatelj posebnih izveštaja Udbe Slovenije, koja je u svom radu obavještavala slovenski politički vrh. Ovdje u ovom izvještaju ga obavještavaju da je Borisu Pahoru zabranjena knjiga, »Odisej na jarbolu« ako se ne varam. Pišu mu kakve su reakcije. No ovdje vidite posebne primatelje, kojima je Udba slala svoja posebna izvešća od 70-te dalje. No to su činili i ranije ali 70-te godine počinje se pojavljati ime Milana Kučana. Vidite glavne - Popit, Ribičič, Kardelj, Kraigher…Zanimljivu je tu nešto. Tada je Milan Kučan bio običan član sekreterijata CK Slovenije, znači samo član, a ne izvršni sekretar ili nešto slično. Vidi se da ostalim članovima sekreterijata to nije bilo poslano. Članova sekreterajata je bilo više. Da odgovorim na pitanje da li je znao, pošto su njih obaveštavali o svemu, postoji velika vjerojatnost da je za taj slučaj znao. U prijavi austrijskoj policiji je naveden, ostali su navedeni kao svjedoci, a on kao osoba koja bi mogla dati korisne informacije. Sa moje strane je to sve. |
Zadnjič posodobil Sobota, 09 November 2013 18:53 |
Zbrana dela udbovca Janeza Zemljariča
Knjiga vsebuje vse operativne obdelave posameznikov,
ki jih je nadzoroval Janez Zemljarič.
Med mnogimi tudi sedanjega ustavnega sodnika dr. Petriča,
Boris Pahorja, Toneta partljiča....
Preko 300 danes znanih Slovencev. Mnogi med njimi so bili
obsojeni na dolgoletne zaporne kazni,
odpeljani v umobolnice.Nikica Martinovič je moral umreti.
Knjiga je A4 formata, 320 strani, le 300 izvod, na razpolago le še manj kot 200 izvodov.
Knjiga je v prodaji.
Cena 29,90 evrov.
Email: roman@leljak.si
Telefon: 041 288 170
SPEČA UDBA
V knjigi SPEČA UDBA so objavljeni seznami članov slovenske UDBE od 1980 do 1990 leta. Seznami aktivnih in rezervnih članov UDBE so objavljeni po krajih. Priloga knjige pa je seznam vseh sodelavcev slovenske UDBE doma in v tujini.
Knjigo je možno kupiti na vseh Petrolovih črpalkah.
Cena knjige je 24,90 €.
Z nakupom mi veliko pomagate pri raziskovanju delovanja UDBE doma in v tujini.
roman@leljak.si ; sms 041 288 170
ČRNE BUKVE
Prepotrebni ponatis originala Črnih bukev dokazuje, da je komunistična Resnica ves ta čas po vojni bila neresnična. Neresnična zato, ker je bila skrbno odbrana, selekcionirana in tendenciozna, ker ni le zamolčevala cele vrste dogodkov, ampak je zamolčevala celo najbolj ključne dogodke iz časa okupacije. Je edina knjiga, ki so jo izdali "poraženci". Je knjiga, ki je bila v komunističnem sistemu najbolj prepovedana. Posed knjige je pomenil nekaj let zapora.
Knjiga na zalogi. 20 €
Z nakupom knjig mi pomagate pri raziskovanju.
Hvala.
Naročila:
telefon: 051603686
Raziskovanje usod posameznikov
- iskanje posrmrtnih ostankov
- iskanje arhivskega gradiva
doma in v tujini
- svetovanje pri raziskovanju
polpretekle zgodovine
mail: roman@leljak.si
tel.: 041 288 170
O piškotkih